Uz sve probleme u sustavu o kojima smo do sada pisali, posebno se ističe praksa da su usluge rane intervencije slabije dostupne u mjestima izvan velikih gradova, ali i u područjima od posebne državne skrbi, gdje te iste usluge vrlo često u nedostatku podrške od strane sustava pružaju nevladine organizacije ili je ista organizirana u sklopu privatne zdravstvene skrbi.
Roditelji, dok čekaju na dijagnozu i terapije u okviru zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, koriste usluge koje pružaju nevladine organizacije ili one u privatnom zdravstvu, trošeći pritom i nekoliko desetaka tisuća kuna mjesečno kako bi svom djetetu priuštili pravodobnu terapiju koja može napraviti razliku između djeteta s poteškoćama i funkcionalnog malog čovjeka u kasnijem životu.
Stoga se može zaključiti da se veliki dio usluga rane intervencije pruža van sustava javne zdravstvene i socijalne skrbi, a dio je prepušten nevladinim organizacijama koje se suočavaju s neizvjesnošću trajanja programa zbog nesigurnih izvora financiranja, a roditelji s lošijom financijskom strukturom ne mogu sami plaćati potrebne terapije.
Kako to izgleda u nevladinom sektoru, u onom dijelu u kojem se bave pružanjem socijalnih usluga, provjerili smo kod Udruge Vukovarski leptirići čiju smo predsjednicu zamolili da nam kaže kakve programe provode.
Autor: Direktno.hr