Dijagnostičke procjene

Dijagnostički testovi i procjene

• Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma – ADOS-2

  • Standardizirani i polustrukturirani protokol koji predstavlja „zlatni standard“ u postupku dijagnostike za procjenu pojedinaca za koje postoji sumnja na poremećaj iz spektra autizma.
  • Uključuje procjenu komunikacije, socijalne interakcije, igre/maštovite uporabe materijala i ponavljajućih ponašanja pojedinaca.
  • Koristi se za procjenu pojedinaca u dobi od 12 mjeseci pa nadalje.
  • Sadrži pet modula za procjenu, a po ispitivanju se primjenjuje samo jedan od njih, primjeren za pojedinog sudionika.

• Razvojni test Čuturić (RTČ)

  • Za ispitivanje psihomotoričkog razvoja dojenčadi, male djece i predškolske djece.
  • Ispituje razvoj psihomotorike, okulomotorike, emocionalnosti, govora, slušno-motoričkih reakcija, komunikacije, društvenosti i verbalnog izražavanja znanja.
  • Primjenjuje se kod zdrave djece i kod djece s poteškoćama u dobi od jednog mjeseca do osme godine.
  • U primjeni se koriste različiti materijali (zvečka, zvonce, ogledalo, slikovnica…).
  • Primjenjuje se u prisutnosti roditelja ili odrasle osobe.

• Wechslerov test inteligencije za djecu – WISC-IV-HR

  • Najpoznatiji i najčešće upotrebljavan test inteligencije za djecu.
  • Pruža informacije o općoj intelektualnoj sposobnosti djeteta te o nizu njegovih specifičnih kognitivnih sposobnosti.
  • Moguće je identificirati djecu s umjerenim ili težim poteškoćama u učenju i čitanju, hiperaktivnu djecu, djecu s poremećajima pažnje, emocionalnim poremećajima, poremećajima u ponašanju, oštećenjima sluha te s problemima u produkciji i razumijevanju govora.
  • Koristi se za procjenu djece i adolescenata u dobi od 6 godina i 0 mjeseci do 16 godina i 11 mjeseci.

• Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj – ADHDT

  • Standardiziran i normiran test namijenjen procjeni ponašanja osoba s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem (ADHD) ili osoba s problemima ponašanja te dijagnosticiranju učenika s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem.
  • Koristi se za procjenu pojedinaca u dobi od 3 do 23 godine.

• Beckovi inventari za mlade – drugo izdanje za djecu i adolescente – BYI-II

  • Sastoje se od pet inventara samoiskaza koji se koriste za zahvaćanje doživljaja depresije, anksioznosti, ljutnje, ometajućeg ponašanja i samopoimanja djece i adolescenata u dobi od 7 do 18 godina.
  • Korisna pomoć za postavljanje dijagnoze ili određivanje tretmana, praćenje napretka djece uključene u neki tretman ili plan liječenja.

• Test razumijevanja gramatike – TROG-2:HR

  • Receptivni jezični test kojim se procjenjuje razumijevanje hrvatske gramatike s obzirom na fleksiju, funkcionalne riječi i redoslijed riječi.
  • Omogućava ispitivaču ne samo procjenu sudionikova razumijevanja gramatike u usporedbi s drugim sudionicima iste dobi, nego otkriva i njegova specifična područja teškoće.
  • Obuhvaća dobni raspon od 4 godine nadalje.

• Peabody slikovni test rječnika – PPVT-III-HR

  • Test širokog raspona koji služi kao mjera receptivnog (slušnog) poznavanja rječnika kod pojedinaca u dobi od 2,5 do iznad 90 godina.
  • Može se koristiti i kao trijažni postupak za provjeru verbalne sposobnosti djece i odraslih, za trijažu nadarenosti i teškoća, za trijažu kandidata za posao te kao mjera poznavanja stranog jezika (ako se primjenjuje na jeziku koji nije materinski jezik ispitivane osobe).

• Procjena grubog motoričkog funkcioniranja

  • Provodi se kod djece i mladih do 18 godina sa cerebralnom paralizom i Down sindromom, standardiziranom skalom GMFM-88 i GMFM-66 (Gross Motor Function Measure).
  • Temelji se na trenutnim sposobnostima izvođenja motoričkih zadataka i zadržavanja posturalnih položaja te ne uključuje nikakve invazivne postupke.
  • Skala se sastoji od 88 ili 66 zadataka unutar pet dimenzija: A) ležanje i okretanje, B) sjedenje, C) puzanje i klečanje, D) stajanje, E) hodanje, trčanje i skakanje.
  • Svrha procjene i određivanja grubih motoričkih funkcija je deskriptivna, diskriminativna, prediktivna i evaluativna.
  • Analiza testiranja omogućuje planiranje i vrednovanje terapijskih postupaka liječnicima pedijatrima, fizijatrima, fizioterapeutima, radnim terapeutima, edukacijskim rehabilitatorima, kineziolozima i ostalim stručnjacima koji se u svakodnevnom radu susreću s djecom kod kojih su prisutne poteškoće u razvoju.

• Edukacijska rehabilitacija

  • Edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak vrši procjenu, tretman i evaluaciju učinkovitosti tretmana (razvojnih edukacijskih, habilitacijskih i rehabilitacijskih programa).
  • Edukacijsko-rehabilitacijska procjena odnosi se na sveobuhvatnu procjenu djetetovih fizičkih, kognitivnih, komunikacijskih, emocionalnih i socijalnih razvojnih kapaciteta na osnovu kojih se nadograđuju daljnji programi za poticanje istih.

• Senzorna integracija

  • Sveobuhvatnost procjene odnosi se na korištenje višestrukih izvora informacija.
  • Vrlo je važna kombinacija nestandardiziranih i standardiziranih procjena koje daju kvalitativne i kvantitativne podatke o senzornoj osjetljivosti.
  • Testovi pružaju informacije o izvedbi pojedinca u taktilnoj, kinestetičkoj i vizualnoj percepciji, vestibularnoj obradi i integraciji, senzo-motoričkoj koordinaciji i različitim aspektima praksije (oponašanje položaja tijela, sekvencioniranje pokreta, provođenje verbalnih naredbi).

• Potpomognuta komunikacija

  • Potreba za potpomognutom komunikacijom u ranoj intervenciji ovisi o prirodi i složenosti djetetovih komunikacijskih potreba.
  • Komunikacijske potrebe djece i mladih ovise o etiološkim čimbenicima, ulozi komunikacijskih interakcija za razvoj komunikacijskih vještina, procjeni i intervenciji te dostupnosti asistivne tehnologije.
  • Osobitosti komunikacijskih teškoća djeteta, potencijalnog korisnika potpomognute komunikacije, variraju s njegovom kronološkom dobi i dijagnozom te stoga značajan izazov predstavlja razlikovanje različitih mehanizama i funkcija koje pridonose različitim komunikacijskim teškoćama.

  Potpomognuta komunikacija obuhvaća komunikacijske alate i tehnike koji se koriste samostalno ili u kombinaciji, kako bi nadomjestili komunikaciju osobama koje imaju teškoća u verbalnoj ili pisanoj komunikaciji. Ona uključuje tehnike bez pomagala (pokazivanja, geste), niskotehnološka pomagala (komunikacijske knjige i ploče) te visokotehnološke komunikacijske uređaje (uređaji i računala s govornim izlazom).

  Metoda odabira – način fizičkog pristupa tipkama, gumbima, poljima ili područjima. Odabir se najčešće vrši prstima, ali može se vršiti i pomoću različitih dijelova tijela ili opreme (pokazivač, miš, joystick, sklopka).

  Multimodalni komunikacijski sustav – korištenje različitih načina za samostalnu i međusobnu komunikaciju uključujući govor, vokalizaciju, izraze lica, govor tijela, gestikulaciju, znakove, pokazivanje, niskotehnološku potpomognutu komunikaciju i visokotehnološku potpomognutu komunikaciju.