DONATOR: SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA DEMOGRAFIJU I MLADE

U nastavku slijedi tako poznata priča većine roditelja, pročitajte ju, vjerojatno ćete se pronaći u njoj ili imate svoju sličnu priču:

 “Nisam htio slušati, razgovarati, sastajati se, zapravo nisam htio ništa raditi. Bio sam bez ljubavi, prazan da išta dam…”

APSOLUTNA I ISCRPLJUJUĆA RODITELJSKA PREDANOST 

 “Moja predanost mojoj djeci je apsolutna. Toliko da sam, ne tako davno, kad je moja kći pala i slomila zub, plakao više od nje jer sam osjetio bol što je nisam mogao zaštititi ili ju ublažiti. Volio bih da sam ja slomio taj zub. No, problem je u tome što naša djeca svakodnevno trebaju toliko toga od nas – vrijeme i pažnju, kuhane obroke i čišćenje, slušanje njihovih beskrajnih priča, posredovanje u njihovim svađama, brisanje njihovih suza, razumijevanje njihovih izljeva bijesa, grljenje do točke klaustrofobije, ljuljanje na ljuljački… Uglavnom to cijenim i strepim od dana kada ih više neće biti u blizini. Međutim, ponekad sam uvjeren da sam loš roditelj jer mi je na trenutke potrebna samoća. Često pregrizem jer mi je to dužnost, ali iznutra ne uživam, dosadno mi je. Zbog toga se osjećam još gore.

Zašto mi je dosadno kada bih trebao biti oduševljen užitkom roditeljstva? Ali ne mogu dati ono što nemam. Što se više trudim, ruke kao da su mi praznije…”

Ukoliko imate potrebu razgovarati o svom iskustvu apsolutne predanosti djeci i kako nemate vremena za sebe, pravi ste kandidat za novu grupu podrške!

Očekujemo vas i poručujemo da je sasvim u redu da imate VRIJEME ZA SEBE