Igra nije samo zabava – ona je temelj svakog učenja i najvažniji “posao” djeteta. U okviru radna terapija, igra se smatra ključnom aktivnošću produktivnosti kroz koju dijete razvija vještine potrebne za svakodnevni život.

Kako bi dijete moglo učiti i napredovati, potrebno je da se osjeća ugodno, opušteno i sretno. Upravo zato svaki terapijski proces teži tome da dijete završi aktivnost s pozitivnim emocijama i željom da se vrati – na još igre, istraživanja i otkrivanja.

Razvoj vještina zahtijeva ponavljanje, ali ne bilo kakvo – već ono koje je djetetu zanimljivo i motivirajuće. Kroz igru, djeca spontano ponavljaju radnje kroz improvizaciju, istraživanje, pokušaje i pogreške, natjecanje i zabavu. Takav pristup potiče mozak na učenje jer povezuje iskustvo s osjećajem uspjeha i zadovoljstva.

Djeca se igraju – i istovremeno uče. Kroz igru razvijaju vještine koje će im kasnije omogućiti veću samostalnost u svakodnevnom životu. Jedno bez drugoga ne ide.

Naizgled jednostavne aktivnosti imaju duboko značenje:

  • igra žetonima priprema za rukovanje novcem
  • igra štapićima razvija vještine potrebne za svakodnevne zadatke
  • crtanje i šaranje potiče koordinaciju, prelazak središnje linije tijela i razvoj fine motorike

Svaki korak u igri predstavlja temelj za konkretne životne aktivnosti. Igra je prva i najvažnija stepenica razvoja – bez nje, daljnji napredak je otežan.

Zato igru ne promatramo kao pauzu od učenja – već kao njegov najvažniji oblik.

Vaš stručni tim!

Comments are disabled.