Pohvala ili ohrabrivanje – kako riječima podrške poticati djetetovo samopouzdanje i samostalnost
Koliko često djeci kažemo „Bravo!”, „Odlično!” ili „Kako si to lijepo napravio!”? Pohvale su prirodan način izražavanja ljubavi, zadovoljstva i podrške, no u odgoju i terapijskom radu s djecom važno je prepoznati razliku između pohvaljivanja i ohrabrivanja. Iako se oba pristupa temelje na pozitivnoj komunikaciji, način na koji ih koristimo može različito utjecati na razvoj djetetova samopouzdanja, samostalnosti i doživljaja vlastitih sposobnosti.
U terapiji igrom poseban se naglasak stavlja na ohrabrivanje, kojim se djetetu omogućuje da prepozna vlastiti trud, napredak i zadovoljstvo postignutim rezultatom. Dok pohvala najčešće izražava procjenu odrasle osobe o djetetovu ponašanju ili uspjehu, ohrabrivanje usmjerava pozornost na sam proces, uloženi trud i djetetov osobni doživljaj postignuća.
Primjerice, umjesto uobičajenog izraza „Bravo, uspio si!”, djetetu možemo reći „Trudio si se i pronašao si način!”. Rečenicu „Kako je lijep tvoj crtež!” možemo zamijeniti riječima „Vidim da si jako zadovoljan svojim crtežom!”, dok umjesto „Baš si pametan!” možemo istaknuti „Sam si pronašao rješenje!”. Na taj način dijete potičemo da osvijesti vlastite sposobnosti, prepozna vrijednost uloženog truda i razvija unutarnji osjećaj zadovoljstva.
Ohrabrivanje ima važnu ulogu u razvoju emocionalne sigurnosti i samopouzdanja. Kada se dijete pretežito oslanja na pohvale odraslih, može razviti potrebu za stalnim vanjskim potvrđivanjem svojih postupaka i uspjeha. Ohrabrivanjem se, s druge strane, potiče razvoj samostalnosti, ustrajnosti i povjerenja u vlastite mogućnosti, neovisno o tome hoće li određeni rezultat biti posebno pohvaljen.
Posebno je važno pružiti podršku u situacijama kada se dijete suočava s neuspjehom, frustracijom ili teškoćama u izvršavanju zadatka. Umjesto brzog uvjeravanja da nešto može napraviti, korisnije je najprije prepoznati i prihvatiti njegove osjećaje. Rečenicom „Baš ti je teško jer ne ide onako kako si zamislio.” djetetu pokazujemo razumijevanje i stvaramo prostor u kojem može izraziti svoje emocije bez straha od procjenjivanja.
To, međutim, ne znači da pohvale treba izbjegavati. Djeci su potrebni iskrena radost odraslih, toplina, prihvaćanje i podrška. Važno je pronaći ravnotežu između izražavanja zadovoljstva djetetovim uspjehom i poticanja njegova vlastitog osjećaja vrijednosti. Ponekad je dovoljno primijetiti trud, pokazati zanimanje za ono što dijete radi ili mu omogućiti da samo izrazi ponos zbog postignutoga.
U svakodnevnoj komunikaciji, kao i u stručnom radu s djecom, ohrabrivanje predstavlja vrijedan način jačanja pozitivne slike o sebi, emocionalne otpornosti i spremnosti na suočavanje s novim izazovima. Ono djetetu prenosi poruku da njegova vrijednost nije određena isključivo uspjehom, već da su njegov trud, osjećaji i osobni napredak jednako važni.
Djetetu nije uvijek potrebno reći koliko je dobro nešto napravilo. Ponekad mu je mnogo važnije pokazati da primjećujemo njegov trud, razumijemo njegove osjećaje i vjerujemo u njegove sposobnosti.
Stručni tim Udruge Vukovarski leptirići
