Kroz priču „Ti nisi kao mi“ do važnih poruka o prijateljstvu i prihvaćanju različitosti
U Dječjem vrtiću Zlatokosa, u skupini Pčelice, provedena je posebna aktivnost posvećena inkluziji, razumijevanju i prihvaćanju različitosti te razvijanju empatije prema djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom.
Aktivnost smo započeli čitanjem priče „Ti nisi kao mi“, koja je djeci na njima razumljiv način otvorila prostor za razgovor o različitostima, prijateljstvu i važnosti prihvaćanja svakog djeteta upravo onakvog kakvo jest.
Nakon čitanja djeca su iznosila vlastita razmišljanja i kroz primjere iz svakodnevnog života razgovarala o tome kako možemo biti podrška drugima. Zajedno smo zaključili koliko je važno uključiti svakoga u igru, ponuditi pomoć kada je potrebna, imati strpljenja, saslušati drugoga i poštovati različite načine komunikacije i sudjelovanja.
Posebnu pažnju posvetili smo situacijama s kojima se mogu susresti djeca s različitim teškoćama. Razgovarali smo o tome da netko možda ne može trčati, govoriti, čuti, vidjeti ili izvršiti određeni zadatak na isti način kao drugi, ali da to ne umanjuje njegovu vrijednost niti pravo da bude ravnopravan dio skupine, igre i zajedničkih aktivnosti.
Priču i razgovor nadopunili smo radnim listićima kroz koje su djeca prepoznavala osjećaje drugih, promišljala kako se osjeća dijete koje je izostavljeno iz igre te tražila načine na koje možemo pomoći prijatelju i učiniti da se svatko osjeća prihvaćeno i sigurno.
Kroz cijelu aktivnost naglasak je bio na jednostavnoj, ali važnoj poruci – ne moramo biti isti da bismo bili jednako vrijedni. Različitost je dio naše svakodnevice, a prijateljstvo, razumijevanje, lijepa riječ, pružena ruka i poziv na zajedničku igru mali su koraci kojima gradimo uključivije okruženje.
Naše Pčelice tako su kroz priču, razgovor, praktične primjere i zadatke učile jednu od najvažnijih životnih lekcija: umjesto da promatramo ono što netko ne može, trebamo prepoznati njegove mogućnosti, pružiti mu priliku za sudjelovanje i prihvatiti ga kao ravnopravnog prijatelja.
Jer inkluzija počinje upravo u svakodnevnim situacijama – pogledom, osmijehom, razumijevanjem, pruženom rukom i jednostavnim pozivom: „Dođi, igraj se s nama!“
