Svako jutro, tiho i bez pompe, jedna divna osoba kreće na put iz Iloka prema Vukovaru. Ne zbog posla, ne zbog obaveze – već iz ljubavi. Svakodnevno, bez izuzetka, ona dolazi pomoći mladim osobama s invaliditetom. Zajedno rade, stvaraju, smiju se i uče jedni od drugih – ruka u ruci, srce uz srce.
U radionici K-LUMET potpala, gdje se od recikliranih materijala stvara toplina – doslovno i metaforički – ova volonterka unosi svjetlo koje ne gasne.
Zastanimo na trenutak i zapitajmo se: kakvi su to ljudi koji svoje vrijeme, svoju energiju i svoje srce poklanjaju drugima, bez očekivanja i bez uvjeta?
To su oni tihi borci za bolje društvo. To su ljudi velikog srca, koji ne traže aplauz, ali ga zaslužuju više od ičega.
Hvala ti, draga naša Anita Gajdoš, što pokazuješ što znači biti čovjek. Tvoj put iz Iloka do Vukovara nije samo kilometarska relacija – to je put ljubavi, nade i nesebičnosti.
Za ovakve ljude vrijedi vjerovati u bolje sutra!
Tvoji Kalumetići!
